Venčane, nedaleko od Arandjelovca - na prodaju imanje od 7,8 ha, sa kućom od 150m2 i pomoćnim objektom. Struja, bunarska voda, izvor… gradska voda do placa. Nedaleko od asfalta, makadmski put do imanja. Selo ima osnovnu školu, crkvu, poštu, ambulantu, pekaru, prodavnicu, mlin… Prodaje se u celini, uknjiženo bez tereta.
'Ni u najlepšim snovima čovek nikad nije uspeo da stvori ništa bolje nego priroda.'
Selo Venčane pripada opštini Arandjelovac, i geografski je najsevernija tačka Šumadije. Spada medju najveća sela opštine — i po broju stanovnika, i po površini. Venčane zauzima površinu od 27km2. Nalazi se na 60 kilometara južno od Beograda i 16 kilometara severno od Arandjelovca.
Naseljeno je još sredinom 18. veka i postojalo kao malo usputno mesto, budući da je kroz njega prolazio turski drum Beograd–Prizren. Ovaj drum je iz Beograda vodio preko kosmajskih sela, pa je kroz Venčane i Misaču izbijao na Rudnik
Postoje dva predanja koja se tiču imena sela. Prema prvom, selo je dobilo ime zbog toga što se u njemu, u maloj crkvi brvnari u šumi, venčao Prota Mateja Nenadović. Drugo pak kaže da je u selu nekada prenoćio kralj Stefan Prvovenčani, te je od njegovog nadimka i selo ponelo ime.
Ime koje je najverovatnije nosilo selo do Karadjordjevog vremena, bilo je Topli Dol. Kao takvo, bilo je deo najpre Rudničke nahije u sklopu Otomanskog carstva, a kasnije i deo Karadjordjeve Srbije.
Selo kakvo danas postoji nastalo je na obe strane reke Turije, po pobrdju i u ravnici koju reka stvara. Reka Turija najveća je voda u selu. Budući da se uliva u Kolubaru, koja odlazi u Savu, Turija pripada crnomorskom slivu. Najveći deo sela koristi bunarsku vodu kao pijaću. Bunari u Venčanama ne presušuju.
U Venčanima, kao i u ostalim delovima Šumadije, vlada umereno-kontinentalna klima. Obiluje šumama i livadama, čiji je najveći deo u privatnom vlasništu. Preovladjuju širokolisne listopadne šume umerenih predela, sa bukvom, hrastom, javorom, brezom, jasenom, brestom i bagremom. U šumama se može sresti veliki broj životinja: srndać, srna, lisica, divlja svinja, jazavac, veverica, zec i tvor. Najbrojnije ptice su golubovi, vrapci, svrake, kosovi, jastrebovi, prepelice i fazani, a od ređih su to senice, kukavice i sove.
Venčane su nedaleko od planine Bukulja (696m), koja je srce Šumadije. Ova planina je nekada predstavljala južnu granicu do koje se prostiralo Panonsko more, i jedno od njegovih mnogobrojnih ostrva. Sa nje se kao na dlanu vidi skoro pola Srbije i njene prelepe planine Avala, Kosmaj, Rudnik, Suvobor, Maljen, Ovčar i Kablar.